Banner

.

O Bunjevcima
Žitelji Krivog Puta su Bunjevci. Tako nazivaju sami sebe i tako ih nazivaju žitelji susjednih područja. Ponose se pripadnošću toj skupini hrvatskog naroda i rado je ističu. Svoj nogometni klub naprimjer nazvali su upravo "Bunjevac", tj. "Bunjevac-Gavran".

Povijest Bunjevaca je vrlo zahtjevna i složna tematika, pa je istu nemoguće dostojno obraditi ukratko. Ovdje stoga donosimo samo vrlo sažet presjek iste, baziran na dostupnim tekstovima s weba, posebno Wikipedije, a svima, koje ta tematika zanima, preporučamo monografiju "Živjeti na Krivom Putu 1,2 i 3" kao i drugu znanstvenu literaturu na tu temu.

Bunjevačka skupina jedna je od najbrojnijih u Hrvata. Bunjevci danas žive na području Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Vojvodine i Mađarske. U manjim skupinama nalazimo ih i u Austriji i Rumunjskoj, te diljem svijeta kao raseljenike (posebno: Njemačka, Austrija, Švicarska, Francuska, Kanada, SAD i Australija). Od ostalih skupnina hrvatskog naroda danas se uglavnom razlikuju po štokavsko-ikavskom govoru i elementima običaja i narodnih nošnji.

Bunjevačko matično područje bilo je najvjerojatnije na prostoru zapadne Hercegovine (oko Posušja, Širokog Brijega, Ljubuškog i Gruda) i jugozapadne Bosne (Duvanjsko, Livanjsko i Kupreško Polje, Rama). Odatle su se neki bunjevački rodovi počeli iseljavati u Dalmaciju već u 13. stoljeću. Razlozi su bili uglavnom ekonomski, t.j. velike obitelji na malo zemlje, potraga za boljom zemljom i ispašom za stoku i sl.. Kasnije se pak bježalo pred Osmanlijama i - kako narod kaže - "turskim zulumom".

Proces iseljavanja pojačan je nakon što su Osmanlije početkom 16. stoljeća osvojile i Dalmaciju. U prvoj polovici 17. st. počinju daljnje migracije Bunjevaca u dva smjera, prema Podunavlju i prema Lici i Hrvatskom primorju.

Neki Bunjevci dakako ostaju u matičnom području i u krajevima migracija, poglavito Dalmatinskoj Zagori i tamo se - koliko je to moguće - nastoje oduprijeti Osmanlijskom režimu i sačuvati identitet i vjeru.

Već nakon bitke na Krbavskom polju, godine 1493., kobnog poraza hrvatske vojske od strane Osmanlija, senjska okolica izložena je prodorima osmanlijskih četa, kojima rabotu olakšava činjenica, da se stanovništvo sve više iseljava u strahu. Provale se osobito intenziviraju između godina 1522. i 1527. kada je okupirana gotovo čitava Lika, pa je otvoren put i prema senjskom području. Uplašeno stanovništvo počinje se iseljavati sa cijelog senjskog područja, tako da prostor oko Senja ostaje pust. Samo u tvrdim gradovima se zadržava nešto stanovnika i vojske, dok ostali bježe u sigurnije krajeve, na otoke, prema sjeveru i Istri.

Ovako pust kraj stvarao je probleme ondašnjim vlastima t.j. Senjskoj kapetaniji koja je bila zadužena za obranu, jer se bez stanovništva nisu mogle obraniti. Radi toga Senjska kapetanija pristupa naseljavanju i to na taj način da je nudila stanovništvu, koje je ostalo na teritoriju pod osmanlijskom vlašću, da se naseli na pusta područja.

Manjih naseljavanja bilo je još tijekom 16. st., ali je prva veća seoba izvršena godine 1605., kada se grupa Bunjevaca, koja je tada boravila u okolici Zemunika, naselila u Lič u Gorskom Kotaru, na posjede Zrinskih (oko 700 ljudi). Iz tog vremena sačuvao se tekst prisege kojom su se naseljenici obvezali da će grofovima Zrinskim biti uvijek vjerni i da će samo njih priznavati za svoje gospodare, kao i popis svih naseljenika. U tom popisu spominju se slijedeća bunjevačka prezimena: Krmpotići, Vojinići, Balenovići, Sladovići, Butorci, Šimunovići…

Njima se godine 1627. priključila grupa naseljenika, koji su tada boravili u Posedarju i Ražancu, u kojoj se spominju: Filipovići, Tomljanovići, Vukelići, Pavelići, Prpići, Šojati... , dakle većina današnjih krivoputskih prezimena. Iako im je zadnje "mjesto boravka" prije naseljenja bilo Posedarje, odnosno Ražanac, to ne znači da odatle potječu. Naprotiv: tu se bijahu smjestili došavši s juga, a bježeći pred Osmanlijama.

Obje ove grupe su se u potrazi za ispašom i plodnim tlom počele širiti prema Senju i tijekom prve polovice 17. st. zauzele prostor sjeverno i zapadno od Senja, uključujući slijedeća naselja: Smokvica, Sv. Jakov (kasnije nazvan Krmpote), područje oko Drinka, Ruševo, Alan, Omar, Sv. Mariju, Krivi Put, Mrzli Dol, Veljun i vjerojatno dio Senjske Drage. Sav prostor južno i istočno od Senjske Drage ostao je nenaseljen.

U drugoj polovici 17. st. taj prostor naseljavaju skupine Bunjevaca, pridošle iz okolice Jasenica, Obrovca i Karina. To su bili: Anići, Babići, Devčići, Katalinići, Margete, Miškulini, Modrići, Nekići, Rogići, Rončevići, Samaržije, Žarkovići... Oni su se najprije naselili oko Sv. Jurja odakle se šire prema Senjskoj Dragi, a kasnije prema Krasnu i Jablancu. Krajem 17. i početkom 18. st, kada su vidjeli da je kraj siguran za naseljavanje dolaze na ovo područje i stanovnici sa otoka i područja od Novog Vinodolskog do Rijeke. To su bili: Lopci iz Bribira, Turine iz Hreljina, Biondići iz okolice Novog Vinodolskog…. Ti su Primorci tijekom zajedničkog života sa Bunjevcima poprimili njihov način odijevanja i privređivanja, te njihovo narječje.

Nakon oslobođenja Like od osmanlijske vlasti, Bunjevci iz senjske okolice naseljavaju novooslobođena područja, tako istih prezimena danas nalazimo na području Like, posebno oko Perušića, Gospića, Lovinca i Svetog Roka.
 
blank blank blank

krivi-put.com - Informacije o Krivom Putu i okolici

Copyright krivi-put.com - All rights reserved.
Webhosting: netdomena.hr | Webdesign: ivi-design.de